Dobar vlasnik/skrbnik svome psu
Jednom mi je jedna polaznica rekla:“ Ja bih samo htjela da moj pas bude sretan.“ Pitanje je što je uopće sreća i ne samo mogu li psi već i ljudi biti posve sretni. U ljudskom životu po mom skromnom sudu i iskustvu sreća dolazi na mahove, nestalan je to i jako lijep osjećaj, no zadovoljstvo je trajno stanje. Također, po mom osobnom sudu i iskustvu psi su nam u tom smislu slični, uzevši u obzir da imaju svoje osebujne potrebe. Dakle, što je potrebno da bi vaš pas bio zadovoljan, ili, preciznije, što je potrebno da bi vi bili dobar vlasnik svome psu. Ono što će svakome od nas pasti prvo napamet je da pas ima kvalitetnu hranu, dobar smještaj i dovoljno fizičke aktivnosti. Ipak, to nije sve. Također je važno i da ima dobru zdravstvenu skrb, dovoljno ljudskog i psećeg društva ali i mentalni angažman te zadovoljenje svojih specifičnih potreba. Naime, kao složeno biće svaki je pas jedinka za sebe i kao takav ima i svoje specifične potrebe. Svome psu stoga omogućite miran kutak za odmor, jedan do dva zdrava obroka dnevno, ako živi u stanu tri do četiri šetnje, nađite savjesnog i odgovornog veterinara, cijepite svoga psa, štitite ga od nametnika, ali mu i pružite društvo ljudskih i pasjih prijatelja i znanaca te dovoljno mentalnog angažmana za koji bi bilo dobro da je prilagođen specifičnim potrebama pasmine svoga psa ali i njega kao jedinke. Primjerice i u smislu fizičke aktivnosti svaka je pasmina specifična, i buldog i bigl neće imati iste potrebe no i mentalno su pasmine specifične. Primjerice, border collie je veoma inteligentna pasmina koja lako uči i može mnogo toga postići no traži i mnogo rada i aktivnosti. Border collie naime, koji slovi za jednu od najinteligentnijih pasmina, bez dovoljno angažmana može postati upravo nesnosna životinja. No i svaki je border collie biće osebujnog karaktera i potreba. Sve ove faktore valjalo bi uzeti u obzir ne samo kod držanja već još i pri nabavci psa.
Kratak prikaz zapovijedi i radnji koje vaš pas uči u našoj školi
Koncentracija na znak
Ova je zapovijed ishodište rada tijekom kojeg se uspostavlja temeljna komunikacija sa psom. Metodom pozitivne motivacije učimo psa da nas na znak pogleda u oči i zadrži koncentraciju pet sekundi. Na taj način dobijamo više korisnih stvari. Prie svega, učimo našeg psa da zna točno kad mu se obraćamo. Primjerice, kažemo ‘gle’ pa psu zapovijedimo da nam priđe, sjedne ili načini neku drugu radnju. Zatim, što je također važno, dobijamo alat kojim možemo psa ‘izvući’ iz situacije i usmjeriti mu pažnju na sebe. To može biti korisno pri susretu s drugim psima, prolaznicima ili ako pas naiđe na neki zanimljiv miris u šetnji. Dobro je svoga psa učiti da s vremena na vrijeme usmjeri pozornost na nas, a koncentracija na znak pravi je način za to. Budući da ne postoji fizički način kojim možemo psa nagnati da nas pogleda, služimo se pri obuci navođenjem pomoću hrane i pohvale. Isprva pas ne mora učiniti ništa osim da znak ‘gle’ poveže s ugodom a kasnije dižemo kriterij sve dok ga ne navedemo da nas gleda u oči. Nekim psima ovo ide lakše, nekima teže no svaki pas uspješno može savladati ovu vježbu. Naime, za razliku od vukova psi su skloniji izravnom pogledu u oči. Ipak, treba uzeti u obzir da se izravan pogled u psećem (a katkad i ljudskom) svijetu može shvatiti i kao provokacija. Učeći psa da nas pogleda u oči na znak učvršćujemo kontakt s njime te ga učimo da s nama komunicira na nama prihvatljiviji način.
Kontakt s vodičem
Svi bi htjeli da njihov pas bude ‘poslušan’ no što je to zapravo i kako doći do toga cilja? Prije svega, važno je na ispravan način kontaktirati sa svojim ljubimcem. Kontakt je jedan od temeljnih motiva u radu sa psom ali i jedan od važnih elemenata pri odgoju. Na prvu, čini se samorazumljivim. Pa jasno da kontaktirate sa svojim psom, reći ćete. I doista jest tako no pitanje je koliko ste kontaktriranje sa svojim psom osvijestili da bude svrsishodno. Psi naime, stalno uče no uče li doista ono što mi želimo da nauče? U našoj školi učimo na ispravan način kontaktirati sa psom ali i igrati se (što je dio kontakta). Važno je da se sa psom ne ‘razgovara’ tijekom obuke. Pri tome mislim da zapovijedi moraju biti jednokratne, kratke i izrečene odgovarajućim tonom glasa. Naime, psi jako dobro hvataju naša raspoloženja i stanja kroz intonaciju našeg glasa. Ovo drugim riječima znači da se psa hvali ugodnim i veselim glasom, da su zapovijedi kratke i odsječne, a eventualne pokude izrečene grubim tonom. Psi doista ne razumiju ljudski govor no mogu naučiti značenja mnogih riječi. Istini za volju, sa psima se može raditi i na zapovijedi kretnjama što je psima, no ne nužno i nama ljudima,lakše. Psi prate naš govor i stoga je važno katkad i ‘razgovarati’ sa svojim psom, obraćati mu se ugodnim glasom i dati mu do znanja koliko je lijep i dobar. Ovo, ponavljam ne treba činiti pri izdavanju zapovijedi već ponajprije kod hvaljenja. Dio kontakta je i fizički dodir i važno je psa i pogladiti kad ga želimo pohvaliti. Pri tome također treba znati iznijanstirati intenzitet. Ako psa primjerice želimo potaći na akciju, potapšat ćemo ga, dok će kod statičkih vježbi biti dovoljno pogladiti ga smireno. Dio kontakta je i igra. U našoj školi služimo se igrom koja stimulira plijenski nagon pasa no po potrebi pribjegavamo i drugim oblicima kao što su razne igre traženja primjerice. Naravno, važno je i da vaš pas s vama kontaktira na odgovarajuć način. Primjerice, bez moljakanja hrane, grickanja ruku ili nepotrebnog naskakivanja. Pravilnim i odmjerenim kontaktom s vašim psom takav kontakt postaje obostran.